Povijest županije

Prapovijest i ilirsko doba 
Tragovi   ljudskog prebivanja na prostoru naše današnje županije datiraju još u   kameno doba. Upotrebljavali su kameno oruđe i oružje. U kasnijem   razdoblju  naučili su izrađivati predmete od bakra, zatim i   od bronce. Prije otprilike 3000 godina stanovnici našeg kraja upoznali   su željezo. Kamo god se krene, nailazi se na povijesne tragove koji   pokazuju da su se u ove krajeve ljudi s raznih strana i različitih   kultura tijekom stoljeća naseljavali i ovdje rado živjeli. Prebivalo je   ovdje još u brončanom i željeznom dobu ilirsko pleme Delmati, kojima je   centar bio grad Delminium na Duvanjskom polju. Bili su to žilavi   ratoborni stočari s kojima se ni moćnom Rimu nije bilo lako nositi. Već u   II. stoljeću prije Krista Delmati se sukobljavaju s rimskom vojskom.  Oni će se oko 150 godina opirati dok ne pokleknu pred najsnažnijom   vojskom tadašnjeg svijeta. Jedan od vidljivih tragova Ilira na ovim   prostorima su znamenite ilirske gomile i gradine koje nažalost još  uvijek nisu dovoljno istražene i obrađene. Trajnije naseljavanje ovog   prostora počinje u rano brončano doba. Iz tog vremena su i grobovi na   Kupreškom polju iz 1800 godine prije Krista. Na Livanjskom i Duvanjskom   polju utemeljuju utvrde na gradinama kojih je samo na obroncima oko   Livanjskog pola bilo četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih.  Izdvajamo sljedeće lokalitete: Veliki gradac iznad Privale, Velika i   Mala gradina kao i Kasalov gradac u blizini Livna, više gradina iznad   kupreškog sela Ravnog. 

Rimsko doba 
Od   prvog rimskog pohoda na Delmate 156.godine prije Krista do   ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima vođeni su brojni ratovi u   kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i   nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9.  godine, koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci,  Desitijati i Delmati pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata   pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. Svetonije,  biograf Rimskog carstva, veli: “To je bio najteži rat što su ga Rimljani   vodili nakon onih protiv Kartage”. U krvi i ognju ugušen je očajnički   otpor ponosnih Ilira. Nakon potpunog pokoravanja Delmata po kojima je   dobila naziv i rimska provincija Dalmacija započeo je dugotrajni proces   romanizacije. Iz ovog perioda sačuvan je zavjetni reljef boga   Libera-Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim   Vašarovinama.Pokoravanjem Delmata   početkom I. stoljeća ovim prostorima konačno su zavladali Rimljani. Novo   uspostavljena provincija zvala se Ilirik, a kasnije je podijeljena na   Panoniju i Dalmaciju. Postupno se provodila romanizacija ilirskog   stanovništva. Kasnije, u doba kristijanizacije ovog prostora, spominje   se i Delminium kao biskupsko sijelo. Rimska vlast se ovdje održala do   Velike seobe naroda u kojoj su ovdje došli i Hrvati. 

U sastavu Hrvatske 
U   VII. stoljeću dio Hrvata napušta Bijelu Hrvatsku (zaleđe Karpata) i   spušta se prema Jadranu. Osnivaju novu, Bijelu Hrvatsku, kojoj pripada i   naš kraj, te Crvenu i Posavsku Hrvatsku. Poslije   pobjede nad Avarima kod Carigrada 626.godine, Hrvati se konačno   naseljavaju na prostoru stare rimske provincije Ilirije, odnosno njenog   južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg Panonije. Formirali su Primorsku i   Panonsku Hrvatsku, dvije jezgre buduće jedinstvene Hrvatske države   kojima su upravljali knezovi, a od 925.godine i kraljevi. Dotadašnji   knez Tomislav ujedinio je hrvatske kneževine i postao prvi Hrvatski   kralj koji se okrunio na Duvanjskom polju.Bizantijski   car Konstantin Porfirogenet spominje Livno 949.godine u svom djelu “De   Administrando Imperio”. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje   Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.rujna 892.godine kojom se crkva   sv.Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II u kojoj se među   potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan   Želimir i livanjska županija. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan   Livna.Do 1102.godine Livno se   nalazilo isključivo pod vlašću hrvatskih kraljeva, a do 1326.godine   hrvatskih velikana u sastavu srednjovjekovne hrvatske države. 

Srednjovjekovna Bosna 
Godine   1326. po prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine za bana   Stjepana II Kotromanića. Tada se livanjski, duvanjski i glamočki kraj   naziva Tropoljem ili Završjem. Kroz cijeli srednji vijek Livno je imalo   status župe. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani, uživali   su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema   svojim feudalnim gospodarima, hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima.Ovaj period obilježavaju i stećci-nadgrobni kameni spomenici velike umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti. 

Osmansko doba 
Osmanlije su 1463.godine napale Bosnu koja je postala lak plijen jer   je već bila iscrpljena lokalnim feudalnim ratovima. Tad je palo i   Livno, ali na jesen iste godine Turci se povlače pred protunapadom   udružene koalicije Vukčića, Kosača i  kralja Matije   Korvina. Turci su ponovno zauzeli Livno prije 1485.godine kada se ono   spominje u turskim podacima kao njihov posjed. Kada je 1537.godine   osvojen Klis osnovan je i Kliški sandžak kojemu je sjedište uglavnom u   Livnu. Turska vlast će se učvrstiti i neprekidno trajati  sve do dolaska Austro-Ugarske 1878.godine. 

Austrougarska vlast 
Dolasku   Austro-Ugarske 1878.godine i okupaciji Bosne i Hercegovine prethodio je   ustanak 1875.-1878. godine u kojem su sudjelovali i stanovnici naše   županije. Lokalno muslimansko stanovništvo pružilo je otpor   austro-ugarskim trupama  prilikom zaposjedanja Livna.  Nakon   preuzimanja vlasti Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način   upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo, gruntovnicu,  katastar, putove i mostove, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do   tada potpuno zanemarene javne potrebe. 

Razdoblje između svjetskih ratova 
U   Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) Austro-Ugarska Monarhija doživjela   je vojni poraz ali i politički slom. Teritorij naše županije uključen je   u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja ulazi u novostvorenu državu,  koja se tada nazivala Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, a od   1929.godine Kraljevina Jugoslavija. Hrvati i ostali nesrpski narodi bili   su u podređenom položaju, što je prouzročilo njihovo nezadovoljstvo.  Najjača politička snaga koja se borila za interese hrvatskog naroda bila   je Hrvatska seljačka stranka (HSS) sa Stjepanom Radićem na čelu. On je   poveo borbu za hrvatsku ravnopravnost i zbog toga je smrtno ranjen u   Narodnoj skupštini u Beogradu 1928.godine. Nakon Radićeve smrti vodstvo   stranke preuzeo je dr.Vlatko Maček. Nakon što je kralj Aleksandar I.  Karađorđević zaveo diktaturu i uveo nove administrativno teritorijalne   preinake dijeljenjem države  u devet banovina (na način da su Srbi imali većinu u njih šest) ovaj kraj je pripao Primorskoj Banovini  koja   je obuhvaćala najveći dio južne Hrvatske, konkretno Dalmacije, zapadne   Hercegovine, središnje Bosne te livanjski i duvanjski kraj.U   Kraljevini Jugoslaviji prekinuta je duga, tisućljetna nit hrvatske   državnosti, prestalo je postojanje hrvatskog sabora, a režim je nastojao   zatrti sva obilježja hrvatske posebnosti. Zbog jačanja hrvatskog   otpora, straha od nadolazećeg rata i zahtjeva Hrvata da se riješi   hrvatsko pitanje, beogradski režim je bio prisiljen na popuštanje i   sporazum. Tako je 26. kolovoza 1939.godine sklopljen sporazum   Cvetković-Maček kojim je ustrojena Banovina Hrvatska sa sjedištem u   Zagrebu. Banovina je nastala spajanjem dotadašnje Primorske i Savske   banovine uz dodatak većinskih hrvatskih krajeva iz susjednih banovina   (Brčko, Derventa, Dubrovnik, Fojnica, Gradačac, Ilok, Šid i Travnik). 

Ratni period od 1941. do 1945.godine 
Kraljevinu   Jugoslaviju su u travnju 1941.godine napale sile osovine i ona se ubrzo   raspada. Tada je naša županija uključena u novo uspostavljenu Nezavisnu   Državu Hrvatsku. Nova je država dijelila sudbinu svojih zaštitnika   Njemačke i Italije, čijim slomom dolazi do stvaranja komunističke   Jugoslavije.Naša je županija u   Drugom svjetskom ratu doživjela teška stradavanja. Kao što se nažalost   događa u svim ratovima, sve su vojske činile različite zločine, o   zločinima poraženih mnogo se pisalo pa se podosta o tome zna, dok se o   zlodjelima pobjednika tijekom i nakon rata mnogo manje zna.  

Titova Jugoslavija 
Bosna   i Hercegovina je nakon Drugog svjetskog rata postala jedna od   federalnih jedinica u sklopu Jugoslavije. Na prostoru županije   obnavljaju se porušene prometnice, kuće i ostali objekti srušeni ili   oštećeni tijekom rata. Gospodarstvo obilježava tzv.“planska   socijalistička privreda”. U državi i našem kraju provedena je   nacionalizacija privatnih poduzeća malo kasnije provodi se i “agrarna   reforma”.  

Tranzicija 
U   Jugoslaviji razdoblje od 1980. do 1990.godine može se označiti kao   razdoblje velike gospodarske a nakon 1988.godine i velike političke   krize. Sjećamo se hiperinflacije, stabilizacijskih programa, vraćanja   inozemnih kredita, nestašica goriva i drugih osnovnih potrepština.  Početkom devedesetih nastupile su velike promjene. Održavaju se   višestranački izbori, kriza se zaoštrava, Jugoslavija se raspada. Bosna i   Hercegovina nakon Hrvatske i Slovenije proglašava nezavisnost nakon   čega dolazi do rata i na prostoru naše županije  u kojem je bilo mnogo žrtava, stradanja nevinih, razaranja infrastrukture, gospodarskih i stambenih objekata. 

Daytonski sporazum 
Opći   okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum   naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u   Daytonu, Ohio, (SAD), o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata   1992-1995.Konferencija se održala od   1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović  (predsjednik Predsjedništva Republike BIH), Slobodan Milošević  (predsjednik Republike Srbije Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik   Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše   Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki   pregovarač, ambasador Richard Holbrooke i general Wesley Clark.Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995.
Današnja politička podjela u Bosni i Hercegovini i struktura vlasti su dogovorene kao dio Daytonskog sporazuma.